ZAŠTO SE BAVIM PORTRETNOM FOTOGRAFIJOM

Još u osnovnoj školi znala sam da se želim baviti fotografijom i biti fotograf, ali me život u sljedećih par desetljeća odveo u sasvim drugom smjeru.

Svejedno mi je fotoaparat uvijek bio u ruci.

Kao dijete slikala sam analognim fotoaparatom svoju obitelj, kućne ljubimce i detalje obiteljskom doma. Sjećam se uzbuđenja i isčekivanja da se sa filma razvije tih 36 fotografija i čuvam ih i dan danas.

Slike moga tate najvrijednija su stvar koju posjedujem, jer iako ga već predugo nema sa nama pomoću tih starih slika mogu se prisjetiti njegovog lika, glasa, topline i dobrote kojom je zračio.

I to je za mene srž i svrha fotografija - mogućnost da zauvijek zabilježimo neki trenutak i vratimo mu se kad god poželimo.

Fotografije nas mogu transportirati na mjesta koja smo posjetili, podsjetiti na emocije koje smo proživjeli, vratiti nas u neka prošla vremena.

Pošto shvaćam pravu vrijednost fotografija, želim biti prisutna na što više slika sa svojim djetetom, tako da on jednog dana nađe predivne uspomene na svoju mamu, svoje roditelje, dom i djetinjstvo.

Moja misija je fotografirati ljude koji shvaćaju važnost fotografija.

Želim fotografirati Vas i ljude koje volite, bilo da se radi o vašem partneru, Vašoj djeci ili roditeljima, Vašim prijateljima ili Vašim kućnim ljubimcima.

Želim zaustaviti vrijeme za vas i na papir staviti prekrasne fotografije pune emocija koje dijelite sa svojim voljenima, tako da jednog dana kada pogledate te slike ponovno proživite te emocije i nakratko se vratite u prošlost.