MOĆ CRNO BIJELE FOTOGRAFIJE: EMOCIJE KROZ OBJEKTIV OBITELJSKOG FOTOGRAFA
Živimo u svijetu preplavljenom bojama.
Vidjeti znači iskusiti boju — bezbroj nijansi i tonova koje je nemoguće opisati.
Zamisliti svijet bez boja može izgledati kao svijet u kojem itekako nešto nedostaje.
Bio bi to otužan život jer boje nam toliko pružaju a da toga nismo ni svjesni.
Crno-bijela fotografija postoji otkako postoji fotografija jer nekoć jednostavno nije bilo druge opcije kao ni za npr. televizijski program.
Međutim, fotografi danas, oni sa neograničenim pristupom bojama i softverima za pojačanje boja i tonova i dalje slikaju ili prerađuju slike u crno-bijele, i to po vlastitom izboru.
Zašto?
Moć crno-bijele fotografije je u tome što skida sve nebitno i ostavlja samo emociju.
Daleko od toga da su boje nebitne, kao što sam napisala na početku, svijet bez boja je za većinu ljudi nezamisliv.
Ali ponekad na fotkama ne želimo nikakvu distrakciju sa emocija koje ona pokazuje.
Želimo vidjeti samo tu ljubav, bliskost, taj osmijeh ili pogled pun znatiželje, da nam boja postaje sekundarna, zapravo potpuno nebitna u kontekstu tog trenutka.
Ove crno-bijele fotografije Matee i malene Arie savršeno prikazuju snagu ove klasične obrade.
Bez boja, fokus je potpuno na izrazu, gestama i povezanosti između majke i djeteta.
Crno-bijela fotografija nije samo izbor stila, već način da se istakne čista emocija i stvori bezvremenska uspomena.
